Sve neki pokajnici oko mene.

Ali,sada samo još pred Bogom. I to samo njihovim Bogom.

Većinom su to ljudi kojima mladost izmiče.Ista ona mladost,u kojoj su ne gledajući i bezobzirno uništavali sve oko sebe,ona mladost u kojoj su olako igrali se s ljudima i njihovim osjećajima,gledajući samo sebe.

Popili alkohola rijeke,kurvali se gdje su stigli,igrali se s ljudima…

Govore da nikad nije kasno!? A šta je sa onima čije su živote uništili,jesu li tražili oprost od njih??

Ni Bog ne prašta dug prema ljudima,sve dok nam oni ne oproste.

S prezirom gledaju sve oko sebe. Znaju dobro opisati tuđe grijehe,ali samo zbog toga jer su im ti grijesi poznati,i kuhar najbolje opiše svoje jelo jer zna sve sastojke.

Mlade ljude(čija mladost je po hiljadu puta bezgrješnija od njihove),napadaju sa gađenjem.

Draži mi je mlad čovjek koji se kloni grijeha,od starca pokajnika.

Nije Bog samo vaš,Bog je i onih kojima ste nanijeli nepravdu.

Ovo je vrijeme kajanja.Evo,i ja se kajem što pišem o vama,a znam da niste vrijedni spomena.

A sad ospite paljbu po meni,gospodo pijani propovjednici i kurve svetice.