Sve do sada nisam znala da si mi jedini.Uzalud preturam po sjećanjima i hladnim sobama,i sad sam sigurna da bio si mi jedini.
Bez tebe,ova je kuća tako hladna,hladnoća mi se uvlači u kosti,pa se u meni smjenjuju oluje osjećaja,ohh, kako mi samo nedostaješ.
Umotana u jorgan ispijam polako kafu,cigarete su na stolu,ali uzalud sve kad tebe nema.
Plakala bih od muke,bez tebe ne mogu ništa.
Plakala bih i od bijesa,i zato jedva čekam da se onaj moj muto vrati kući,pa da mu glavu razbijem što mi iz kuće odnese jedini upaljač.
hahaha dobar!
Znam! Nije kres’o svaki put od prve,al’ zlata vrijedan opet 🙂