Sve do sada nisam znala da si mi jedini.Uzalud preturam po sjećanjima i hladnim sobama,i sad sam sigurna da bio si mi jedini.

Bez tebe,ova je kuća tako hladna,hladnoća mi se uvlači u kosti,pa se u meni smjenjuju oluje osjećaja,ohh, kako mi samo nedostaješ.

Umotana u jorgan ispijam polako kafu,cigarete su na stolu,ali uzalud sve kad tebe nema.

Plakala bih od muke,bez tebe ne mogu ništa.

Plakala bih i od bijesa,i zato jedva čekam da se onaj moj muto vrati kući,pa da mu glavu razbijem što mi iz kuće odnese jedini upaljač.